Povijest Šiškovaca


Selo Šiškovci u dotursko doba bilo je izgrađeno na lijevoj obali potoka Biđa, tamo gdje je i sada staro selo. Pojedini njegovi djelovi bili su i na desnoj obali Biđa,jer je tamo stajalo i staro groblje. Pod turcima je selo uspjelo sačuvati svoje starosjedilačko stanovništvo između 1623-1624 g. spominju se na brajanju šest područnih sela župe Cerna. Godine 1680., zapisi kazaju da selo broji oko 25 kuća. 1715. g., izgrađena je drvena crkva, u to vrijeme imaju oko 40 naseljenih kuća. Prije prvih regulacija korita Biđa koje je bilo jako plitko, pa su okolna područja izložena čestim poplavama. Nakon povlačenja voda iz okolnih šuma u velikim količinama doplutale su šiške. Mještani su kupili šiške i prodavali za štavljenje kože. Otud i potiće ime Šiškovci. Organizirano djelovanje folklornog društva u Šiškovcima počinje oko 1935. g. Tijekom godina dolazilo je do stanki i promjena imena. Na skupštini društva 1974. g., uzimaju ime „Slavko Janković“ koje je zadržano do danas. Društvo je sudjelovalo na gotovo svim smotrama folklora i priredbama koje su se održavale u Slavoniji i dalje. Društvo djeluje do 1981. g., kada dolazi do duže stanke u radu. Na inicijativu i pomoć Mate Toldija društvo je obnovljeno 1996. g., i djeluje u folklornoj, pjevačkoj i tamburaškoj sekciji. Kroz povijest su zbijane šale kažu, Šiškovci su grad kao Novi Sad, imaju Stakleni most. Selo diće i pučki pjesnici, a to su Ivan Jemrić (Rus) i Mara Jemrić (Pavlova).
“Ja sam šokac na glavi mi kapa, zelenom plantikom bijela rubina sa forametlima. Imam rajtozne čakšire, čarape bijele gulicama i bagom opance. Nameni štrikana reklja tamno plave boje sa srcetima obrobuti crven, bijeli i plavi, nek se zna da smo Šiškovćani.”